Poznat još pod nazivom: plućnica, kudravac, medunica, lisac, turski svati.

Već sam naziv ove biljke govori gdje je najviše pokazao svoju djelotvornost. Plućna oboljenja, upala pluća, razne vrste kašlja, pušački kašalj, upala ždrijela, teško disanje, gripa, bronhitis, samo su neke od tegoba kod kojih nam ova biljka pomaže.

Ipak, njezina je uporaba ipak šira, pa ju tako koristimo i za poticanje znojenja, za čišćenje krvi, kod proljeva, promuklosti te tegoba sa mjehurom. Kao oblog ili u obliku ispiranja, koristimo ju kod lakših rana i akni.

Zanimljivo je kako se izgled biljke jako često poklapa sa izgledom organa kojem najviše koristi. Plućnjak nije iznimka. Listovi ove biljke uistinu podsjećaju na pluća što nas iznova tjera na divljenje i oduševljenje prirodom.

Poznata još pod nazivom: crvena kupina, maljuga, sunica.

Čaj napravljen od listova maline, iako spada u grupu ”ženskih” čajeva, itekako je koristan i za muškarce i probleme vezane za prostatu i probavni sustav. Učinkovito djeluje kod menstrualnih tegoba, jača stjenke maternice što pozitivno djeluje na plodnost i začeće, ublažava trudničke mučnine, djeluje na hormonalni disbalans tako što ga vraća u ravnotežu te općenito pozitivno djeluje na cjelokupni ženski reproduktivni sustav.

Također uspješno pomaže kod proljeva, djece i odraslih, žučnih i bubrežnih kamenaca, urinarnih infekcija te kod zadržavanje tekućine u organizmu.
Uporabu je pronašla i u njezi nadražene kože, kožnih osipa, upale očiju te smirivanje upaljenog grla.

Crveni plod maline nezamjenjiva je, svježa, ljetna poslastica. Sušenjem njezini listovi mogu nam poslužiti kao osvježavajući užitak u obliku čaja tijekom cijele godine.

Poznat još pod nazivom: bijeli oman, veliki oman, veliki korijen, tuščak, lepuh.

Još od davnina uporaba omana najpoznatija je kod tegoba vezanih za dišne puteve. Smiruje podražajni kašalj, potiče iskašljavanje, pomaže kod bronhitisa i astme te usporava razvoj bakterija koje uzrokuju tuberkulozu.
Također vrlo uspješno djeluje kao diuretik te pomaže u uklanjanju otrova iz organizma. Oman potiče izlučivanje žuči čime olakšava tegobe vezane za žuč, jetru i želudac te pomaže kod istjerivanja crijevnih glista. Zbog svog antibakterijskog ali i protugljivičnog svojstva korijen omana pomaže i kod raznih ozljeda na koži, gljivičnih i gnojnih infekcija te ubrzava proces zacjeljivanja.

Izraziti zlatno žuti cvjetovi koji mogu doseći i visinu odraslog čovjeka, poznati su ljudima već oko tisuću godina. Nezaobilazna je bila kod raznih tjelesnih tegoba pa čak i u borbi protiv kuge.

 

Poznat još pod nazivom: islandska mahovina, islandska pletika, gorski mah, planinska mahovina, plućnik.

Islandski lišaj se najčešće koristi kod tegoba vezanih za dišne puteve, kao što su bronhitis, plućne bolesti, kašalj i iskašljavanje bronhijalne sluzi, upala krajnika zatim obična prehlada te afte.

Također regulira želučanu kiselinu, pomaže kod gastritisa, upale crijeva, općenito probavnih smetnji te loše i neuravnotežene probave.

Manje je poznato da islandski lišaj sjajno djeluje na krv te da se preporučuje rekonvalescentima, slabokrvnima te nakon većeg gubitka krvi jer je izrazito bogat vitaminom B12. Također izvrsno djeluje na stvaranje crvenih i bijelih krvnih zrnaca.

Iako ime upućuje na to da ovu biljku možemo pronaći samo na Islandu, islandski lišaj nalazimo gotovo na cijeloj sjevernoj zemljinoj polutki. Islanđani su samo bili ti koji su prvi otkrili vrijednost ove biljke.

Poznat još pod nazivom: vučji trn, čkalj, gladiš, gladiška, gladiševina, grebenka, lipnica, mačac, mačak.

Poznat po svojem uistinu velikom trnju korijen ove biljke potiče diurezu i učinkovito je sredstvo protiv bubrežnih ali i žučnih kamenaca. Pomaže kod edema, osobito na području trbušne šupljine, zatim kod upale bubrega, urinarnih infekcija, gihta i reume, artritisa, odnosno kada je god potrebno pojačano izlučivanje tekućine iz organizma.

Zečji trn izvrsno i pročišćava krv, čisti kožu te potiče bolji rad probavnih žlijezda čime pridonosi boljoj kompletnoj probavi. Kao oblog, ali i kao čaj, pomaže kod nečiste kože i akni.

Iako su o njoj pronađeni spisi stari 2000 god., u spisima grčkog liječnika i botaničara Diskorida, ljekovitost zečjeg trna pomalo je pala u zaborav. Vrijeme je da ponovo spoznamo moć ove posebne biljke.

Poznata još pod nazivom: kupinjača, kupjenak, crna jagoda, crna malina, ježina,  maljuga, rbida, robidnica.

Zbog visokog sadržaja trjeslovina, čaj od listova kupine odlično je sredstvo protiv proljeva, čak i kada se radi o proljevu kod djece i dojenčadi. Također pomaže u zaustavljanju krvarenja želuca, crijeva, hemeroida, krvarenja u klimakteriju, te smanjuje razinu šećera u krvi.

List kupine koristan je i kod nadražene sluznice želuca i crijeva, čira na želucu i dvanaesniku, nadutosti, potiče mokrenje te jača stjenke kapilara.

Ispiranjem usne šupljine čajem pomažemo kod upale zubnog mesa, afti, paradentoze i grlobolje, dok ispiranjem i stavljanjem obloga na kožu pomaže kod ozljeda koje sporo zacjeljuju i kod upaljenih rana.

Osim što uživamo u njenim slasnim i sočnim plodovima, list kupine također je moćan dio biljke koji valja uvijek imati pri ruci.

Poznata još pod nazivom: gardun.

Osim za spravljanje mediteranskih delicija, artičoka krije u sebi i pravu riznicu korisnih tvari, spravljanjem oparka od njezinih listova.

Artičoka stimulira funkcije i prokrvljenost jetre, potiče njenu regeneraciju, zatim poboljšava sekreciju žuči što je također od velike važnosti za jetru. Također potiče rad slezene i gušterače,  smanjuje razinu kolesterola i triglicerida, pomaže kod ateroskleroze, masne jetre, povraćanj i usporene probave.

Budući da snažno utječe na čišćenje jetre, koristimo je kod kura za detoksikaciju, čišćenja organizma nakon konzumacije lijekova, proljetnog umora, kožnih tegoba te općenito kod jačanja organizma.

Iako je ljekovitost artičoke otkrivena tek u 20. stoljeću, bez dvojbe jedna je od najvažnijih biljaka kada je zdravlje jetre u pitanju.

 

Poznata još pod nazivom: pirevina, pirovina.

Na poljima, livadama, travnjacima, napuštenim zemljištima, uz puteve i sl., pirika je korov kojeg možemo naći gotovo svugdje.

Pirika čisti organizam i krv, zbog čega je jedna od prvih biljaka u uporabi kada nam je potrebna detoksikacija i tzv. proljetno čišćenje.

Svoja moćna svojstva pokazala je kod problema s kamencima urinarnog trakta i žuči, otapa ih i sprječava njihovo stvaranje. Zatim kod problema sa slezenom, gušteračom i jetrom, upalom prostate i mjehura, gastritisa.

Pirika je i diuretik zbog čega je izvrsna kod zadržavanje vode u organizmu, reume i gihta. Obzirom da čisti krv sjajna je kod problematične kože, kao što su akne i ekcemi.

Da je pirika uistinu više od običnog korova, znaju i naši dragi ljubimci, psi i mačke, koji ju rado papaju kada imaju probavnih smetnji.

Poznat još pod nazivom: ljekoviti sljez, pitomi sljez, veliki sljez, vrtni sljez, sljezovina, sliz, trandovilje, ajbiš.

Bijeli sljez jedna je od najčešće korištenih biljaka kada je u pitanju nadražena ili oštećena sluznica. Iako i list i korijen imaju ista svojstva ipak se pokazalo kako je korijen nešto učinkovitiji kod tegoba sluznice želuca, crijeva i kože, dok je list kod tegoba respiratornog i urinarnog trakta.

Biljka bogata sluzima koje imaju snažna umirujuća i protuupalna svojstva, pomaže kod suhog i podražajnog kašlja, upale grla i ždrijela, promuklosti, hunjavice, upale pluća, pušačkog kašlja, bronhitisa, sinusitisa, paradentoze i nadraženog zubnog mesa. Nezaobilazan je i kod začepljenog nosa kod beba te za smirivanje bolnih zubića koji izbijaju. Njegova ljekovitost ne zaostaje ni kod upalnih stanja mokraćnih puteva te bakterijskih infekcija, nefritisa, cistisa, kamenca u bubregu i mjehuru.

Bijeli sljez je sjajan kod tretiranja čira na želucu, gastritisa, žgaravice, slabog i osjetljivog želuca, općenito oštećene i nadražene sluznice želuca ali i crijeva. Kod Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, grčeva, zatvora ali i proljeva te posebno kod male djece.

Također ga koristimo i lokalno, u obliku obloga. Kod bolesti kože, varikoznih i proširenih vena, osipa, čireva, opeklina, psorijaze, akni i tzv žvala.

Za kojim god dijelom sljeza posegnete, listom ili korijenom, nećete pogriješiti.

Poznat još pod nazivom: glogić, glogovac, glogovka, gloginja, trnovina, bijeli trn, bijela drača.

Glog je vjerojatno najpoznatija biljka koja povoljno utječe na srce i krvožilni sustav te ga slobodno možemo okarakterizirati kao srčani tonikum, prirodno sredstvo za jačanje i bolji rad srca.

Glog djeluje tako da usporava puls, širi krvne žile, pojačava opskrbu srca krvlju (kisikom), čime se smanjuje pritisak na srce, te ga rasterećuje kod pumpanja. Ublažava bolove u prsima, regulira srčane otkucaje i krvni tlak, pomaže u snižavanju kolesterola u krvi i arterioskleroze. Zatim, pomaže kod angine pektoris, infarkta i cirkulacije, kod postojećih tegoba ali i preventivno.

Također djeluje kao blagi sedativ na nervozno srce, razdražljivost i napetost organizma, nesanice, klimakterijskih tegoba vezanih za uznemirenost i ,,lupanje” srca. Pomaže i kod reumatoidnog artritisa te djeluje kao diuretik.

Ova biljka nježnog cvijeta, ali izrazito čvrstog drveta kao da je i odraz našeg nevjerojatnog srca: naizgled nježnog i ponekad preplašenog, ali beskrajno čvrstog i neumornog da nam u svakom trenutku podari život. Čuvajmo ga!