Poznat još pod nazivom: ljekoviti sljez, pitomi sljez, veliki sljez, vrtni sljez, sljezovina, sliz, trandovilje, ajbiš.
Bijeli sljez jedna je od najčešće korištenih biljaka kada je u pitanju nadražena ili oštećena sluznica. Iako i list i korijen imaju ista svojstva ipak se pokazalo kako je korijen nešto učinkovitiji kod tegoba sluznice želuca, crijeva i kože, dok je list kod tegoba respiratornog i urinarnog trakta.
Biljka bogata sluzima koje imaju snažna umirujuća i protuupalna svojstva, pomaže kod suhog i podražajnog kašlja, upale grla i ždrijela, promuklosti, hunjavice, upale pluća, pušačkog kašlja, bronhitisa, sinusitisa, paradentoze i nadraženog zubnog mesa. Nezaobilazan je i kod začepljenog nosa kod beba te za smirivanje bolnih zubića koji izbijaju. Njegova ljekovitost ne zaostaje ni kod upalnih stanja mokraćnih puteva te bakterijskih infekcija, nefritisa, cistisa, kamenca u bubregu i mjehuru.
Bijeli sljez je sjajan kod tretiranja čira na želucu, gastritisa, žgaravice, slabog i osjetljivog želuca, općenito oštećene i nadražene sluznice želuca ali i crijeva. Kod Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, grčeva, zatvora ali i proljeva te posebno kod male djece.
Također ga koristimo i lokalno, u obliku obloga. Kod bolesti kože, varikoznih i proširenih vena, osipa, čireva, opeklina, psorijaze, akni i tzv žvala.
Za kojim god dijelom sljeza posegnete, listom ili korijenom, nećete pogriješiti.
