Šipak je grmolika je biljka iz porodica ruža (Rosaceae) čije plodove sabiremo u jesen te je jedna od najstarijih biljaka koje je čovjek koristio kao hranu.

Šipak se na našem podneblju koristi još od davnina i gotovo da nema osobe koja nije barem jednom uživala u dobrom, starom pekmezu od šipka ili šipkovom čaju s medom i limunom.

Bogat vitaminom C, odličan je kod avitaminoze i skorbuta. Pojačava rad jetre i žući, pomaže kod kamenca i bolesti mjehura te bubrega. Zbog svog diuretskog djelovanja pomaže kod gihta i reume te kod svih tegoba kod kojih je potrebno pojačano izlučivanje tekućine iz organizma.

Šipak je izuzetno vrijedna biljka koja hrani, liječi, jača i osvježava duh i tijelo pogotovo u vrijeme proljeća kada vlada tzv. proljetni umor gdje šipak predstavlja pravi melem. Izuzetno je koristan kod detoksikacije organizma i čišćenja krvi, a zbog pektina i voćnih kiselina koje sadrži u sebi djeluje i kao blagi purgativ. Upravo zbog ovih svojstava šipak bi trebao naći mjesto u svakoj kuri za čišćenje.

Da je starim Egipćanima kim bio iznimno važan kao hrana i lijek govore grobnice egipatskih faraona u kojima je pronađen. Spomenut je čak i u Bibliji kao ljekoviti začin.

Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje. Korisna je informacija mladim roditeljima da je kim spas za miran san beba i onda kad zakažu svi drugi čajevi i pripravci.

Iznimno je koristan kod grčeva i nadutosti u crijevima, osobito u dojenčadi, kod slabe probave, slabog rada želuca i žuči.

Prvi zapisi o komoraču stari su oko 5000 godina i  potječu s područja Mezopotamije. Komorač su osobito cijenili i uzgajali stari Grci i Rimljani i općenito je karakterističan za područje Mediterana. Nosio se u obliku vijenca i bio je simbol uspjeha.

Već u doba antike žene su prepoznale blagodati komorača tako što su ga koristile protiv slabokrvnosti, te za poticanje i stvaranje mlijeka u dojilja i skidanja masnih naslaga oko trbuha.

Komorač je također odličan u borbi protiv prehlade i upale ždrijela, protiv nadutosti i grčeva u crijevima te pretilosti jer pomaže u smanjivanju apetita.

Klinčić je najstariji poznati začin čija je domovina Molučko i Filipinsko otočje. Njegovu ljekovitost poznavali su Kinezi i Indijci još prije 2000. godine pr. n. e.

Klinčići su nezreli, neotvoreni cvijetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu.

Iako se klinčić danas najviše koristi kao začin, on posjeduje brojna ljekovita svojstva od kojih je najpoznatije njegovo analgetsko i anestetsko djelovanje. Stomatolozi su nekada koristili ulje klinčića kao oralni anestetik te kod zubobolje i dezinfekcije korijenskih kanala.

Klinčić se koristi za bolju probavu, smanjuje nadutost i mučninu, pomaže kod infekcije dišnih puteva i grlobolje, uništava bakterije, gljivice i parazite te posjeduje afrodizijačka svojstva.

Kardamom je jedan od najstarijih začina na svijetu, potječe iz Indije gdje se koristi već od 2000. godine pr.n.e., a poznavali su ga i koristili u ljekovite svrhe još stari Grci i Rimljani.

Nakon šafrana i vanilije, kardamom je najskuplji začin na svijetu. Posebno je cijenjen u indijskoj kuhinji, kao neizostavni dio mješavine začina curry i u ayurvedskoj ljekarni  kao jedan od najboljih probavnih stimulansa.

Kardamom zagrijava organizam, potiče probavu, smanjuje plinove, grčeve i bolove u crijevima, ublažava mučninu i pvraćanje, pomaže kod kašlja i teškog disanja, čisti tijelo od toksina te posjeduje afrodizijačka svojstva.

Cimet je najstariji začin o kojem postoje zapisi još iz 2800. godine pr.n.e., u knjizi o travama kineskog cara Sen Nunga. Zbog iznimne ljekovitosti posebno je zastupljen u ayurvedskoj medicini.

Danas najčešće korišten kao začin, cimet je u prošlosti korišten prvenstveno u ljekovite svrhe. Kao prirodni lijek svojevremeno je bio dragocjeniji od zlata. I egipatska kraljica Hatšepsut prepoznala je njezino veličanstvo cimet te ga je, kako povijesni izvori tvrde, koristila u svojim parfemima još 1500. godine pr.n.e. Karakterističan okus i miris cimeta dolazi od eteričnog ulja njegove kore čiji je glavni sastojak cinamaldehid.

Cimet sadrži antibakterijska, antifungalna i antiparazitska svojstva. Odličan je u borbi protiv infekcija raznih vrsta, pomaže kod dijabetesa (osobito tipa 2), grčeva u probavnom sustavu i nadutosti, slabe probave, slabog želuca. Preporuča se i za liječenje slabe cirkulacije, reumatskih tegoba, prehlade, pomaže u otklanjanju celulita, razbuđuje tijelo te otklanja slabost.

Anis potječe iz Egipta, cijenjena je te iznimno korištena biljka već tisućama godina.

Vjerovalo se da pranje u uvarku od anisa daje vječnu mladost i snagu.

Anis je cijenjen i kao biljka koja pomaže pri opuštanju i za lakši san, što potvrđuje engleska narodna izreka: “Anis je tvoj jastuk koji te čuva od loših snova”.

Danas je poznato da je anis djelotvoran kod nadutosti i plinova u crijevima, ublažava grčeve želuca i crijeva, olakšava tegobe kod kašlja, astme, potiče izlučivanje mlijeka u dojilja te potiče mjesečnicu.

Uporaba začina i začinskog bilja seže još u prošlost daleku gotovo koliko i prva ljudska civilizacija. Svojim opojnim mirisima i bogatim okusima privukli su pažnju čovjeka i od onda postali vjerni pratilac ljudskom zdravlju i gastronomiji. Zauzimali su velik dio u prekooceanskoj trgovini te su tisućama godina bili simbol bogatstva i moći. Mnogi dragocjeni začini dolaze iz Indije, Kine, Indonezije.

Nekoć su se upotrebljavali kako bi se prikrio miris ne-baš-svježe hrane ili za popravljanje okusa ne-baš-ukusne hrane, zatim kao lijekovi, kozmetika, parfemi, za očuvanje hrane, u religijske svrhe te za balzamiranje. Danas su začini i začinsko bilje neizostavni sastojak u svim kuhinjama budući da svojom raznolikošću mirisa, okusa i boja oplemenjuju svako jelo i čine ga posebnijim.

Osim široke gastonomske palete, odlični su i u službi ljudskog zdravlja,  s iznimnim ljekovitim svojstvima.

Glavni sastojak svih začina su eterična ulja, koja posjeduju antiseptičko djelovanje zbog čega se začini koriste u veoma malim količinama.

Neki od najpoznatijih začina koje nudi Agristar:

• Anis
• Bosiljak
• Cimet
• Đumbir
• Gorušica crna i bijela
• Kardamom
• Kim
• Klinčić
• Komorač
• Korijander
• Mažuran
• Origano
• Papar
• Peršin
• Ružmarin
• Timijan

Đumbir spada među najljekovitije začine na planetu, a čovjek ga koristi već tisućljećima u razne svrhe.

Đumbir podrijetlom iz Kine, a danas ga se uzgaja na mnogim mjestima na svijetu, najviše na Indijskom poluotoku te je ključan dio ajurvedske medicine. Đumbir je bio među prvim začinima kojeg su izvozili iz jugozapadne Azije te su ga koristili već u doba drevne Grčke i Rima.

U zadnjih nekoliko godina postao je iznimno popularan sastojak u mnogim jelima i pićima diljem svijeta zbog svoje ugodne, prodorne pikantnosti, ali i ljekovitih svojstava. Prava vrijednost đumbira krasi njegova ljekovitost, zbog koje je postao neizostavnim dijelom brojnih vrsta tradicionalne i alternativne medicine. Velik dio ljekovitosti ove biljke leži u gingerolu, supstanci koja ima protuupalno i antioksidativno djelovanje.

Osim što je ukusan i zbilja poseban dodatak u kulinarstvu, đumbir je pravi tonik za cijeli probavni sustav, naročito za želudac i crijeva. Djeluje na način da pojačava probavu, a također jača i imunitet, kao i cijeli organizam. Također je koristan kod slabog teka i mučnine.

Začini svoj dan jednim od naših brojnih ukusnih mješavina koje sadrže đumbir, te uživaj u jedinstvenim okusima orijenta u šalici čaja!